Brojim ti korake.
Odzvanjaju tu, u tunelu moje podsvesti.
Te štikle kao da su od metala.
Kao da cipele imaju težinu svega što me pritiska.
Svesna nisi da moja suza ima jedan gram.
Jedan gram istine i milion nevidljivih grama ljubavi.
Ljubavi koja mi treba.
Ljubavi koje nemam.
Ljubavi koju sanjam i o kojoj pišem.
Sve dok koračaš, merim prvo jačinu pritiska,
Koji me ubija.
Ubija me istinom da ti ne shvataš.
Ne vidiš da ti mašem,
Da te zovem.
Ne vidiš da postojim.
Ne vidiš ni suze, ni rupe koje ostavljaš,
Dok koračaš.
Gaziš po mojoj istini
I ubijaš mi nadu.
Potpisuješ se na smrt moje nade da ću ikad opet voleti.